
- EU Projekti/
Služenje zajednici jedno je od važnih načela Outward Bounda.
Osim što organiziramo volonterske projekte u Hrvatskoj za mlade iz Europe, pružamo i podršku mladima u dobi od 18 do 30 da neko vrijeme provedu volontirajući u inozemstvu putem Erasmus+ programa i programa Europskih snaga solidarnosti.
Eva Herceg iz Zagreba provela je godinu dana na volonterskom projektu u Prenčovu u Slovačkoj.
Evo kako je to iskustvo utjecalo na nju:
„Permakultura.
Metoda sadnje i uzgoja koja se temelji na promatranju prirode i njenih zakonitosti te imitacijom primjenjuje na vlastiti komad zemlje, u svrhu stvaranja samoodržive zajednice.
Iako se primarno primjenjuje u sadnji i uzgoju biljaka (hrane), kao ideja je plodno tlo za druge aspekte života.
Moj život prije volontiranja
Kako sam rođena i odrasla u Zagrebu, snalazim se intuitivno u urbanom prostoru.
Hrana, druženja, lepeza svakodnevnih događanja, sve je to servirano i dostupno na svakom koraku.
Dovoljno je prošetati Tkalčom, ući u bilo koji od mnogih fast food restorana i probati delicije iz Grčke ili Španjolske kuhinje. Kako su te delicije nastale i koliko je vremena trebalo iz zemlje do stola često zaboravimo kad je trbuh zadovoljan i pun.
Preokupacija nam je prestala biti kako osigurati toplinu, hranu i sigurnost tijelu, i prerasla je u intelektualnu i emotivnu potragu i znatiželju:
tko sam i što želim, kako se osjećam, kako doprinijeti svijetu, koje je moje mjesto i svrha ovdje?
Ritam je postao brz i pomalo paničan, a vrijeme da se nešto obavi se rastegnulo zbog veličine prostora i količine ljudi koja u njemu boravi –
koliko mi samo treba da ”skoknem” do dućana, koliko ću čekati u redu i kad će već jednom taj tramvaj?
Vrijeme je potpuno relativna stvar
Zanimljivo je da sam u godinu dana, koje sam provela u eko selu u Slovačkoj, živjela puno drugačiju stvarnost.
Vrijeme izvođenja zadataka je dugotrajno, a strpljenje i dobra organizacija postaju prioritet.
Rad je primarno fizički, dok se glava malo ”lufta”.
Čekanja u redu nema, a da bi prehodao cijelo selo treba ti ravno petnaestak minuta, a s biciklom dvije.
Većina energije u danu služi održavanju i zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba – uzgoju hrane, održavanju imanja, cijepanju drva i grijanju – kako bismo jeli, imali toplu vodu i topli dom.
Paralelni svemir zvan Prenčov odjeknuo je u meni.
Zagreb vs. Prenčov
S jedne strane, ekstremna promjena okoline iz urbane u ruralnu skinula mi je ružičaste naočale s nosa –
život na selu nije „idealan“, svaka medalja ima dvije strane.
Istovremeno, potvrdila mi je da fizički rad, boravak na otvorenom i druženje navečer uz vatru ne mogu biti zamijenjeni umjetnim svijetlima grada, neonskim natpisima i novim serijama.
Treba balansa.
U Zagrebu ne mogu zapaliti vatru i sjesti uz nju u dvorišnom vrtu naših zgrada. Niti ću cijepati drva i time se grijati.
Vjerojatno se neću baviti uzgojem hrane za život, već samo za užitak, ali tko zna.
I iako mnoge vještine i iskustva koja sam stekla na selu ne mogu upotrijebiti ovdje, neki dio mene ipak je tim iskustvom bio obogaćen i promijenjen.
I tu dolazimo do permakulture
Iako je permakultura metoda sadnje i uzgajanja biljaka s ciljem samoodrživosti, čovjeku je potrebno i druge „hrane“ – one intelektualne i emocionalne.
Metodu kao takvu ne koristim s istom primjenom kao na selu, ali to ne znači da je njena ideja u gradu neupotrebljiva.
Kao dinamična osoba koja je često sklona akciji prije no što stane i promisli, imati takvo iskustvo u životu bilo mi je neophodno potrebno da počnem uvoditi polagane promjene u život u gradu.
Permakultura me uči da stanem i razmislim prije no što djelujem.
Iako promatranje „košta“ vremena, sada razumijem da ono što više košta je samo srljati naprijed bez plana i razumijevanja.
A grad u meni budi upravo taj impuls – jer sve se treba sad i odmah i čini se kao da je jako puno „toga za napraviti“. No upravo brze i nepromišljene akcije često koštaju ekstra.
Umjesto zaključka
Cjelokupno iskustvo života na selu dalo mi je uvid u drugačiju stvarnost i svakodnevicu.
Danas ne mislim da je idealno tamo ili ovdje, ali definitivno mislim da grad može učiti od sela;
a i selo od grada.
Balans.“