Iskustveno učenje

„U svima postoji velika strast, neobična žeđ za avanturama, želja živjeti hrabro i sretno.“Kurt Hahn

Sjetite se kako dijete pokušava izbjeći vruće predmete, poput zapaljene svijeće, zbog nelagode i boli koju je iskusilo tijekom svojih prošlih iskustava s vatrom.

Mislite li da bi dijete naučilo koliko vatra može biti opasna da to nije izravno doživjelo?

Eto, tu počinjemo govoriti o konceptu iskustvenog učenja.

Tisućama godina ljudi su preživljavali, razvijali se i napredovali zahvaljujući svojoj prirođenoj znatiželji, ali i povezanosti jedni s drugima i sa svojim prirodnim okolišem.

Jedan od najvažnijih trenutaka u ljudskoj povijesti svakako je otkriće vatre i njezina uporaba u praktične svrhe. Od tada pa do današnjeg trenutka u ljudskoj povijesti bio je dalek put, na kojem su nas naprijed gurali upravo naši znatiželjni umovi.

Ljudski razvoj u poslijednjim stoljećima munjevito se odvijao, posebno na području znanosti i tehnologije.

Svi ljudi promišljaju o svijetu koji ih okružuje i žele sudjelovati u njegovom oblikovanju.

Naša sposobnost razumijevanja svijeta i naša kreativnost ključni su za osobni razvoj ali i za boljitak naših zajednica. A kako bismo ih razvijali kod mladih uspostavili smo različite sustave obrazovanja.

Što je iskustveno učenje?

Do razumijevanja koncepata, ideja i teorija možemo doći kroz knjige, predavanja, radionice itd., ali tek kada nešto izravno doživimo, razvijamo snažnu osobnu povezanost s nekom spoznajom.

Začetnik teorije iskustvenog učenja je američki socijalni psiholog David Kolb koji ju je oblikovao krajem 1970-ih godina.

Kolb je naglasio kako do značajnog učenja dolazi kroz niz iskustava. Vjerovao je da nam osobna iskustva služe tome da bismo iz njih učili i stjecali razumijevanje o različitim konceptima:

“Ako je iskustvo interaktivno, emocionalno, izazovno i potiče na razmišljanje, za pojedinca uključenog u iskustvo ono će rezultirati daljnjim učenjem.”

Pritom Kolb naglašava važnost aktivnog sudjelovanja učenika u iskustvu. Kako bi doživljaj rezultirao znanjem, nije dovoljno biti samo fizički prisutan.

Štoviše, pojedinci koji nisu u potpunosti uključeni u iskustvo neće iz njega moći izvući nove spoznaje.

Prema Kolbovom teorijskom modelu iskustvenog učenja i mi u Outward Boundu osmišljavamo i provodimo naše aktivnosti.

Kolbov model iskustvenog učenja sadrži ciklus od 4 koraka:

• Konkretno iskustvo
• Reflektivna opservacija
• Apstraktna konceptualizacija
• Aktivna eksperimentacija

Promotrimo pobliže svaki korak:

1.    Konkretno iskustvo

Iskustvo ili doživljaj iz kojeg učenik može izvući zaključke i spoznaje mora prema Kolbu biti interaktivno, emocionalno i izazovno kako bi učenik u njemu bio aktivno uključen i mentalno prisutan.

Iskustvo mora biti novo ili barem različito od prethodnih sličnih iskustava.

Aktivnosti u prirodi poput planinarenja, penjanja na stijenu, špiljarenja i kampiranja na OBC programima služe kao iskustva iz kojih naši polaznici uče.

Međutim, koliko će svaki polaznik naučiti iz vlastitog doživljaja ovisi o tome na koji način i u kojoj mjeri se je spreman uključiti u aktivnost i u interakciju s grupom.

2.   Reflektivna opservacija

Ovaj korak ključan je da bi od pukog doživljaja došli do spoznaja, zaključaka i naposlijetku učenja.

U slučaju Outward Bound programa, instruktori prije i poslije aktivnosti postavljaju polaznicima pitanja koja ih potiču na promatranje vlastitog i tuđeg ponašanja, razmišljanja i doživljavanja aktivnosti i naknadnu refleksiju o proživljenom iskustvu.

Refleksija o doživljenom je ključna za proces učenja, jer omogućuje pojedincima analizu i verbalizaciju vlastitih iskustava.

3.   Apstraktna konceptualizacija

Nakon refleksije, polaznike se potiče da iskoriste svoje analitičke vještine kako bi iz svega iznesenog donijeli zaključke. Zaključke izvlače iz refleksije o pojedinačnom iskustvu, ali oni su općenitiji i mogu se prenijeti i na druge situacije, pa i na svakodnevni život.

Primjerice:

Polaznik OB programa na dan aktivnosti penjanja na stijenu odbijao je sudjelovati u penjanju jer je vjerovao da on to ne može zbog prevelikog straha od visine.

Pristao je ipak pokušati, kada ga je najbolji prijatelj ohrabrio rekavši mu da vjeruje da on to može i da će ga on osiguravati. Ne samo da je pokušao, već je i unatoč strahu koji ga je obuzimao putem uspio popeti se do vrha, uz bodrenje prijatelja na tlu.

Zaključak koji je donio nakon što je promotrio vlastito ponašanje u večernjem krugu je da kada mu nedostaje samopouzdanja i strah ga sprječava da nešto pokuša, razgovor s prijateljem i njegove riječi podrške pomažu da nadiđe vlastiti strah i bude uspješan.

U budućnosti tu spoznaju o sebi može primijeniti u drugim stresnim situacijama – pred testom u školi ili prijemnim ispitom neće se povući u sebe i izbjegavati suočavanje s izazovom, već će porazgovarati o onome što mu izaziva stres s osobom od povjerenja i zatim se aktivno suočiti sa svojim strahom.

4.    Aktivna eksperimentacija

U ovoj fazi, polaznici djeluju na temelju prethodno donesenih spoznaja i primjenjuju ono što su naučili iz iskustva u praksi. Pritom ne znaju što će se dogoditi, budući da je spoznaja nova, već iskušavaju neke nove načine djelovanja iz kojih ponovo proizlaze nova iskustva.

A upravo je to naš cilj:

Pomoću izazovnih aktivnosti u prirodi polaznici će steći nove spoznaje o sebi i drugima i onda ih primijeniti u svakodnevici kako bi svoj život i živote ljudi koji ih okružuju promijenili nabolje.

Outward Bound proces učenja

Outward Bound proces učenja primjena je teorije iskustvenog učenja u prirodi.

Model su izradili Walsh & Golins 1976. godine s namjerom da strukturirano prikažu ključne elemente pustolovnih programa. Walsh & Golins stvorili su ovaj model sa 7 elemenata koje je potrebno imati na umu kod provođenja programa iskustvenog učenja u prirodi.

1.    Motivirani polaznici

Da bi mogli bilo što naučiti iz programa, polaznici moraju biti motivirani i spremni na sudjelovanje. To znači i da instruktori moraju unaprijed imati što više informacija o svojim polaznicima, ali i da polaznici moraju znati što ih očekuje i što će se dogoditi tijekom programa.

Razmjena informacija i izgradnja povjerenja prema instruktorima presudna je za motivaciju i emocionalnu sigurnost polaznika.

2.    Autentično fizičko okruženje

Na OBC programu iskustveno učenje događa se na otvorenom, u prirodi.

Sama okolina je toliko različita od onoga na što su polaznici navikli, da se njihovi postupci i reakcije često razlikuju od njihovog uobičajenog ponašanja u poznatom, svakodnevnom okruženju.

Doživljaj u drugačijem okruženju pomaže polaznicima da dođu do novih spoznaja o sebi i svijetu, kao i spremnosti za promijene svoje uobičajeno ponašanje.

3.    Jedinstveno socijalno okruženje

Međuljudski odnosi igraju važnu ulogu na programima iskustvenog učenja.

Ovaj element podrazumijeva potrebu za radom u malim, dinamičnim grupama. Grupa se treba sastojati od 7 do 15 pojedinaca među kojima je prisutno povjerenje i sposobnost rješavanja sukoba.

Kroz zajedničku refleksiju i razgovor s ostalim članovima grupe polaznici mogu analizirati svoje postupke, promišljati kako oni utječu na druge i kako se njihov vlastiti doživljaj situacije može mogao razlikovati od tuđih.

4.    Problemski zadaci

Iskustveno učenje jedan je od najboljih načina na koji se djeca i odrasli uče kreativnom rješavanju problema. Upravo boravak  u prirodi pred nas postavlja autentične izazove na koje trebamo pronaći vlastita rješenja.

Na primjer:

• Kako pomoću članu grupe koji je previše umoran da dalje hoda da ipak dođe do kampa prije mraka?
• Kako raspodijeliti hranu i opremu po ruksacima a da se nitko ne osjeća preopterećeno?
• Kako da cijela grupa prijeđe rijeku i nastavi put do kampa, a da oprema i cipele ostanu suhi?

Ove aktivnosti i iskustva mogu potaknuti polaznike na kreativan proces razmišljanja i pronalaženje jedinstvenih rješenja na izazove koje priroda postavlja pred njih.

5.    Stanje adaptivne disonance

Programi iskustvenog učenja osmišljeni su s namjerom da polaznike stave u stanje “adaptivne disonance”. Nakon početnog uspjeha, koji je namijenjen izgradnji samopouzdanja, polaznici će se susresti sa zadacima koji su dovoljno izazovni da dožive frustraciju i neuspjeh.

Suočeni s frustracijom, polaznici moraju vježbati ustrajnost te postati otporniji.

Željeni ishod učenja je da polaznici prihvate borbu, frustraciju i neuspjeh kao dijelove učenja, a ne kao znakove neuspjeha.

Da bi polaznici mogli naučiti nešto iz vlastitog iskustva na programu, instruktori im moraju pružati podršku, ohrabrivati ih i usmjeravati, ali ne i obavljati zadatke umjesto njih.

6.   Razvoj vještina i kompetentnosti

Uspješno podnošenje frustracije i prevladavanje stanja adaptivne disonance zauzvrat će potaknuti samopoštovanje polaznika.

Time će razviti samopouzdanje prilikom izvršavanja drugih važnih ali izazovnih zadataka u svom životu.

7.    Reorganizacija smisla i smjera

Kada polaznici osjete da su savladali nove vještine i da im je samopouzdanje poraslo, javlja se i motivacija za daljnjim učenjem i promjenom nabolje.

Razvijanje novih vještina i sposobnosti kreativnog rješavanja problema u ovakvim specifičnim okolnostima može pomoći pojedincima da preispitaju smisao i smjer razvoja vlastitog života i prilagode ga novo stečenim uvidima o sebi.

Prilikom kreiranja OBC programa uzimamo u obzir činjenicu da svaki pojedinac ima jedinstven proces učenja.

Zato nam je važno da prilikom provođenja programa instruktori individualno pristupaju svakom polazniku.

Zašto je iskustveno učenje u prirodi važno?

Iskustvo višednevnog boravka u prirodi u kojem si svjesno uskraćujemo većinu luksuza urbanog života uči nas važnim lekcijama i životnim vještinama:

biti ponizni pred prirodom, surađivati ​​jedni s drugima i promišljati o sebi i svom utjecaju na neposrednu okolinu.

Programi iskustvenog učenja u prirodi potiču djecu i tinejdžere da izađu iz svoje zone komfora, razviju nove vještine i osvijeste svoje potencijale.

Za razliku od klasičnih učionica, gdje polaznici uče iz udžbenika, programi iskustvenog učenja pružaju mogućnost promišljanja, propitivanja i djelovanja na temelju iskustva u neposrednom okruženju.

A ako ne vjerujete nama, pročitajte što naši polaznici kažu o svom iskustvu na Outward Bound programu!

Izvori:

Kolb, D. A. (2014). Experiential learning: Experience as the source of learning and development. FT press.
Priest, S., & Gass, M. A. (1997). Effective leadership in adventure programming. University of new Hampshire.

Naziv projekta: Osnaživanjem mladih za bolju budućnost
Naziv korisnika: Outward Bound Croatia
Ukupna vrijednost projekta: 560.602,00 HRK
EU sufinanciranje projekta: 476.511,70 HRK
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost udruge Hrvatska škola Outward Bound.

Za više informacija o EU fondovima posjetite stranicu Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije www.strukturnifondovi.hr.