Kako iskustveno učenje u prirodi razvija empatiju kod djece?

„Smatram da je temeljni zadatak obrazovanja da osigura preživljavanje sljedećih kvaliteta: poduzetna znatiželja, neumoran duh, ustrajnost u nastojanju, spremnost na razumno samoodricanje i, povrh svega, suosjećanje.“Kurt Hahn

Empatija i suosjećanje jedne su od ključnih socijalnih vještina koje omogućuju razvoj suradnje, tolerancije, razumijevanja i međusobnog pomaganja.

Iako danas imamo više prilika nego ikada za digitalno povezivanje s drugim ljudima, nedostatak komunikacije licem u lice doveo je do pada empatije među mladima.

O dobrobiti povremenog digitalnog detoxa već smo pisali. U ovom blogu bavit ćemo se pitanjem što je točno empatija, zašto je ona važna i može li je se razvijati kod djece te kako se aktivnosti iskustvenog učenja u prirodi mogu koristiti kao vježba empatije.

Što je empatija?

Empatija je važan pojam u psihologiji i pedagogiji, a brojni znanstvenici koji istražuju ovu temu slažu se da je ona iznimno važna za međuljudske odnose i pozitivno se na njih odražava. Štoviše, empatija je nepresudna za ljudsko preživljavanje i uspješan život u zajednici.

Empatija je pojam koji je znanstveno teško definirati, budući da se odnosi na velik broj fenomena, između ostalog

• osjećaj brige za druge iz kojeg proizlazi motivacija za pomaganje
• iskustvo osjećaja koji odgovaraju osjećajima druge osobe
• znanje što druga osoba misli ili osjeća
• osjećaj brisanja granica između sebe i drugog.

Empatiju se kao fenomen može promatrati na različite načine: kao interpersonalni proces i individualnu sposobnost, kao crtu ličnosti, kao kapacitet ili kompetenciju, kao odgovor ili reakciju na promatrano tuđe iskustvo i kao interpersonalno ponašanje.

Empatija se često dijeli na afektivnu i kognitivnu. Kognitivna empatija uključuje intelektualno razumijevanje tuđeg mentalnog stanja, namjera i vjerovanja – Razumijem što druga osoba osjeća.

Afektivna empatija uključuje preuzimanje tuđe perspektive i prepoznavanje emocija druge osobe – Osjećam što druga osoba osjeća.

Jedna od temeljnih definicija empatije kako je danas shvaćamo je definicija sociologa Georgea Herberta Meada:

empatija je sposobnost da se stavimo u poziciju druge osobe i da kao posljedicu toga prilagodimo svoje ponašanje. (Bošnjaković, Radionov, 2018)

Zašto je empatija važna?

Empatija nam je važna iz jednostavnog razloga što su ljudi socijalna bića čiji su životi određeni i oblikovani društvenim odnosima.

Upravo empatija je ključna crta ličnosti koja nam to omogućuje.

O razumijevanju tuđih stanja uma, odnosno njihovih osjećaja, želja, misli, ponašanja i namjera ovisi kako ćemo se ponašati. Pomoću empatije u stanju smo razumjeti naše socijalno okruženje i predviđati ponašanja drugih ljudi, što nam omogućuje uspješne interakcije.

Empatija nam dopušta da prepoznajemo tuđe emocije, ali i da ih dijelimo i na njih reagiramo. Omogućuje nam da se međusobno razumijemo i surađujemo. Stoga je ona ključna za dobre odnose i prosocijalno ponašanje.

Nedostatak empatije, u suprotnom, povezan je s agresivnim ponašanjem poput bullying-a.

Iskustvo empatije je i prvi korak prema razvijanju suosjećanja, kao pojave u kojoj ne dijelimo osjećaje druge osobe, već osjećamo nešto za tu osobu i motivirani smo pomoći, olakšati joj i brinuti o njoj.

Empatija ne podrazumijeva samo razumijevanje tuđih osjećaja i doživljaj istih, već i razumijevanje različitih perspektiva i mentalnu fleksibilnost. Razvoj empatije podrazumijeva razlikovanje sebe od drugoga i razvoj samosvijesti. (Bošnjaković, Radionov, 2018)

Može li se empatija razvijati?

Empatija, kada se promatra kao jedna od vještina potrebnih za razvoj međuljudskih odnosa može se razvijati na razne načine. Prije svega je važno da ključne osobe u djetetovom životu kroz sve faze odgoja i obrazovanja djetetu pružaju primjere empatičnog ponašanja.

Empatija se može i ciljano razvijati kroz obrazovanje. Aktivnosti koje razvijaju empatiju mogu uključivati razne metode, poput iskustvenog učenja, vježbanja vještina ili didaktičkog pristupa. Vježbanjem empatije kod učenika se povećava i tolerancija, akademski uspjeh, emocionalna inteligencija, prosocijalno ponašanje te se mogu smanjiti predrasude i nasilje među djecom. (Bošnjaković, Radionov, 2018)

Marilyn Price-Mitchell predlaže 6 navika kojima kao nastavnik možete doprinijeti razvoju empatije kod učenika:

1. Izgradite dobre odnose s učenicima. Neka oni znaju da Vam je stalo do njih.
2. Izgradite samopouzdanje učenika tako da im budete mentor.
3. Učite ih da budu odgovorni i aktivni građani koji mogu donijeti promjene u svoju zajednicu.
4. Kroz svoj posao budite im uzor i inspirirajte ih da i oni daju sve od sebe.
5. Izlažite učenike različitim mišljenjima i pogledima na svijet.
6. Koristite se metodom društveno korisnog učenja i povežite nastavni sadržaj sa životom zajednice.

Iskustvo empatije na Outward Bound programu

Budući da su Outward Bound programi iskustvenog učenja u prirodi usmjereni upravo prema razvoju socijalnih vještina djece i mladih, razvoj empatije i suosjećanja u samoj su srži programa.

Kako iskustveno učenje u prirodi razvija empatiju kod polaznika?

Prije svega, važna odlika programa je da se on događa u grupi polaznika koji su usmjereni jedni na druge i ovisni jedni o drugima. Suradnja je neizbježna, a na polaznicima je da otkriju kako da je učine efikasnijom.

Sam model iskustvenog učenja prema David Kolbu nalaže da nakon provedene aktivnosti slijedi vođena refleksija. U refleksijskom razgovoru naglasak se stavlja na to kako je sudionik doživio aktivnost i uspjeh ili neuspjeh u njoj.

Polaznici jedan po jedan dijele svoje doživljaj zajedničke situacije i imaju priliku čuti od ostalih kakvo je njihov viđenje. Kod neuspjeha grupe, vrlo brzo dolazi se do zaključka da je viđenje situacije uključenih bilo toliko različito da nisu mogli uspješno komunicirati.

Razvoj empatije, odnosno razumijevanja doživljaja druge osobe, predispozicija je za uspješnu suradnju i suživot.

Zaključak

Empatija je ključna sposobnost za razvoj zadovoljavajućih međuljudskih odnosa i temelj za razvoj svih drugih socijalnih vještina.

Važno je imati na umu da se empatija može razvijati vježbom i da ona mora naći svoj put u formalno i u neformalno obrazovanje. Izvrstan primjer načina kako razvijati empatiju kod mladih su i programi iskustvenog učenja u prirodi.

Zanima nas Vaš komentar – kako s učenicima radite na razvoju empatije?

Javite nam u komentarima!

Izvor: Bošnjaković, J., i Radionov, T. (2018). ‘Empathy: Concepts, Theories and Neuroscientific Basis’, Alcoholism and psychiatry research, 54(2), str. 123-150. https://doi.org/10.20471/dec.2018.54.02.04