Otpornost – snaga uspješnih mladih

U suvremenom društvu koje je prije svega obilježeno krizama, što mislite – koje su najvažnije vještine koje učenici trebaju razviti kako bi odrasli u zdrave i uspješne osobe?

Kako ih pripremiti na odrasli život i samostalnost u svijetu za koji smo odjednom postali svjesni da je potpuno nepredvidiv?

Posljednjih godina sve više raste razumijevanje toga da je otpornost jedna od ključnih karakteristika dugoročno uspješnih pojedinaca i organizacija.

• što je otpornost
• može li se ona razviti i koji su zaštitni faktori
• što znači biti otporan u školskoj svakodnevici i
• kako se otpornost potiče iskustvenim učenjem u prirodi – saznajte u ovom članku!

Što je otpornost?

Otpornost, ili rezilijentnost (od engl. resilience) sposobnost je odrasle osobe ili djeteta da unatoč rizičnim faktorima, izloženosti stresu i traumama postiže uspjeh, očuva mentalno i fizičko zdravlje i uspješno se oporavi od kriza.

Izvor takvog stresa za mlade može biti primjerice pritisak u školi i opterećenje nastavom i ocjenama, vršnjačko nasilje, obiteljske krize poput rastave roditelja, bolesti ili smrti bliske osobe, zlostavljanje, ali i siromaštvo.

Otpornost kod djece i mladih može se manifestirati kao

1. postizanje pozitivnih ishoda unatoč rizicima
2. ustrajnost i izdržljivost pod stresom ili
3. uspješan oporavak od stresne situacije ili traume (Doležal, 2006)

Profesor medicine W. Jonas objašnjava da otpornost ne podrazumijeva brz povratak u originalno stanje nakon krize, već pronalazak načina da se odgovori na unutarnje i vanjske stresore i učinkovito nastavi put prema naprijed. Osim same prilagodbe na nove okolnosti, to može zahtijevati i transformaciju same osobe.

Za razliku od drva ili metala, koji se pod opterećenjem mogu ili slomiti ili izdržati i vratiti u originalno stanje, ljudi mogu koristiti stresne događaje i na način da iz njih rastu i mijenjaju se.

Može li se otpornost razviti?

Ona se mijenja tijekom života te rezilijentnost u jednom životnom području ne znači da će se osoba snaći u svim ostalim izazovima s kojima se susretne.

Istraživanja su pokazala da je prisutnost ove karakteristike ovisna o brojnim faktorima, primjerice o postojanju „socijalne podrške, sposobnost uočavanja smisla života i pojedinih događaja, osjećaj kontrole nad vlastitim životom, doživljaj osobne djelotvornosti, samopoštovanje, smisao za humor, pozitivno samopoimanje“. (Doležal, 2006)

Određeni unutarnji i vanjski zaštitni faktori utječu na razinu otpornosti osobe na stresne i nelagodne situacije i rizične faktore.

Važno je upoznati ih i aktivno raditi na njihovom jačanju, posebice kroz preventivne programe s djecom i mladima koji su posebno izloženi rizičnim faktorima.

Zaštitni faktori

Kod otporne djece i mladih možemo pronaći zaštitne faktore koji pridonose njihovom uspješnom nošenju sa poteškoćama na koje nailaze u životu. Njih je moguće dodatno jačati kako bi se povećala razina otpornosti osobe i njena adekvatna reakcija na izazove.

Zaštitni faktori koji štite od loših utjecaja nepovoljnih okolnosti na mentalno zdravlje mladih mogu se pronaći na tri razine:

• Pojedinac – inteligencija i vještine rješavanja problema, vještine samo-regulacije, doživljaj učinkovitosti i kontrole, motivacija za uspjehom, vjera, nada ili duhovnost, vjerovanje u smislenost života
• Obitelj – bliski i sigurni odnosi između roditelja i djeteta, kompetentno roditeljstvo
• Zajednica – kvalitetni odnosi u školi i s učiteljima, bliska prijateljstva i romantična veza, dobri odnosi s odraslim osobama od povjerenja

Otpornost u školskoj svakodnevici

Škola je jedan od glavnih uzroka stresa kod djece i mladih, posebice u periodima učestalih testova, usmenih ispitivanja ili završnih ispita. Većina učenika svjesna je koliko su odlučujući ti trenutci za njihovu budućnost, što kao posljedicu donosi veliku količinu brige i nervoze.

Neki učenici zbog nesposobnosti nošenja s pritiskom ispitivanja postižu mnogo lošije rezultate na testu od onoga što zapravo znaju i mogu, budući da im nervoza ne dopušta da to i pokažu.

Kako učenicima pomoći da nauče biti otporni na stres u školi?

Razvoj samosvijesti

Upoznavanje sebe, svojih strategija učenja i obrazaca ponašanja, ali i prepoznavanje stvarnih osjećaja i stanja važan je zadatak za mlade kako bi se tijekom odrastanja znali nositi sa izazovima svakodnevice.

Kod učenika se to prije svega odnosi na to da nauče reflektirati o vlastitim postupcima i donositi svjesne odluke. Također, važno ih je naučiti da prepoznaju osjećaje unutar vlastitog tijela i uma i znaju kako se s njima nositi.

Na primjer:

• Kada osjete umor i ne mogu se koncentrirati – naprave kratku pauzu.
• Kada tijekom učenja osjete nervozu – prepoznaju jesu li žedni, gladni ili ih je strah od količine gradiva koje moraju savladati.
• Kada ne razumiju gradivo unatoč učenju – prepoznaju da trebaju potražiti pomoć.
• Kada osjećaju agresiju – prepoznaju je li ih strah od neuspjeha ili sram jer se ne osjećaju dorasli zadacima i očekivanjima okoline.

Ovo se može činiti kao vrlo velik ili pomalo nedostižan zadatak za dijete ili adolescenta, međutim važno je tijekom odrastanja kontinuirano raditi na njemu i, kao roditelj ili nastavnik, pružiti podršku u pronalaženju najboljeg načina kako se nositi sa samim sobom i svojim osjećajima – i ugodnim i neugodnim.

Razvoj načina razmišljanja otvorenog rastu

Kako bi učenici smanjili stres izazvan ispitima, važno je da osvijeste sliku koju imaju o sebi i o izazovima s kojima se susreću.

Učenici koji imaju vrlo loše samopoimanje i ispite vide kao nesavladive probleme vjerojatno će učenju pristupiti vrlo drugačije i sa znatno lošijim ishodom od onih koji razumiju da se inteligencija i sposobnosti razvijaju vježbanjem, i da, ukoliko ulože dovoljno truda i budu ustrajni, mogu savladati školske zadatke i biti uspješni.

Način razmišljanja koji podržava rast nešto je što s učenicima moramo razvijati zajednički – i u nastavi i kroz neformalno obrazovanje i iskustveno učenje.

U kontekstu jačanja individualnih zaštitnih faktora, psiholog R. Whitley preporuča i sljedeća tri načina kojima se može povećati vlastita otpornost:

1. Stjecanje vještina

Kada stječemo nove vještine razvijamo i osjećaj kompetentnosti, samopouzdanje i samopoštovanje, što pomaže u nošenju s izazovnim situacijama.

Pritom se može raditi o socijalnim ili emocionalnim vještinama poput npr. aktivnog slušanja ili pak bavljenju novim hobijem, npr. neka vrsta umjetnosti ili sport.

2. Postavljanje ciljeva

Postavljanje ciljeva i njihovo ostvarenje pomaže kod razvoja otpornosti budući da potiče discipliniranost i sposobnost razlaganja većeg cilja u manje korake.

Kao i kod vještina, može se pritom postaviti ciljeve koji se tiču socijalne ili emocionalne sfere (npr. češće druženje s prijateljima i obitelji) ili pak stjecanje nove vještine. Posebno su korisni i ciljevi čija svrha nadilazi pojedinačnu osobu i pruža smisao ili osjećaj pripadanja, kao što je volontiranje.

3. Kontrolirano izlaganje

Ova strategija podrazumijeva namjerno i odmjereno izlaganje situacijama koje uzrokuju stres i nelagodu. Time se suočavamo sa svojim strahovima i nadilazimo ih, čime se oni postepeno umanjuju.

Ova strategija podsjeća i na poznati model zone komfora:

Izlaganje novim, potencijalno nelagodnim situacijama je stresno, ali sa svakim izlaženjem iz zone komfora privikavamo se na sve više različitih izazovnih situacija i naša zona komfora raste.

Pritom je važno ove korake raditi odmjereno kako ne bismo ušli u zonu panike.

Podrška roditelja

Za kraj, za zdrav razvoj adolescenata od presudne je važnosti blizak i kvalitetan odnos s roditeljem ili drugim starateljem.

Roditelji mogu biti ključne osobe za uspjeh djeteta u školi – pokazujući im kako da organiziraju učenje i sastave raspored ali i empatičnim slušanjem učenika kada im je teško ili su zabrinuti.

Kako iskustveno učenje u prirodi razvija otpornost?

Za kraj ćemo se pozabaviti time kako programi iskustvenog učenja u prirodi kod djece i mladih razvijaju otpornost i ustrajnost.

1. Izazov višednevnog boravka u prirodi

Za prirodne krajolike kakve pronalazimo u Hrvatskoj doista možemo reći da su zapanjujući bez da pritom budemo pristrani.

Bez obzira radi li se o planinarenju po impresivnom Velebitskom masivu, kampiranju uz jezero Kruščicu ili pak kajakarenje uz jadranske otoke, svatko tko svakodnevicu provodi u gradu osjetit će moć prirode i pozitivan utjecaj višednevnog boravka u njoj na vlastito mentalno zdravlje, opuštenost, ali i razinu energije.

Aktivnosti u prirodi provodimo tijekom cijele godine, a u hladnijim mjesecima one su tim izazovnije. Vjerojatno niste nikad mislili se može kampirati u Lici usred siječnja, i to po snijegu – i pritom se dobro zabaviti.

Upravo ovakva iskustva i doživljaji – ona za koja ranije nikada nisu mislili da su sposobni i da ih mogu svladati, šire zonu komfora i pripremaju polaznike na buduće, veće izazove života.

2. Stvarno razumijevanje otpornosti

Kao što ste mogli do sada razumjeti iz ovog bloga, otpornost je mnogo više od toga da stisnemo zube i izdržimo nelagodnu situaciju. Na programu polaznike potičemo da je za uspješno nadilaženje izazova potrebno pronaći snagu i maštovitost unutar sebe i u zajedništvu grupe.

Maštovitost je pritom ključna. Kako bismo nadišli neki izazov nekad nije dovoljan samo jedan pokušaj niti je najočitije rješenje doista učinkovito. Trebamo razmišljati izvan okvira.

Na primjer:

Sportsko penjanje na prirodnoj stijeni, jedna od aktivnosti na mnogim OBC programima, zahtijeva upornost i kombinaciju različitih faktora – truda i fizičke izdržljivosti, ali i mnogo maštovitosti i hrabrosti u pronalasku minijaturnih udubina u stijeni koje mogu poslužiti kao hvatišta za ruke ili noge.

A kuhanje večere na logorskoj vatri, posebice nakon što su polaznici prvih dana pojeli one najteže namirnice kako bi ruksaci bili nešto lakši – doista zahtijeva razmišljanje izvan okvira kako bi ona na kraju ispala i jestiva. 😅

3. Autentično iskustvo

Postoji razlog zašto Outward Bound programe nazivamo autentičnim pustolovinama.

Oni naime nisu niz nepovezanih aktivnosti, već prave ekspedicije u prirodi, za čiji je uspjeh potrebna velika razina suradnje u grupi, ali i upornost i trud svakog pojedinog člana.

Pronalazak puta do mjesta prenoćišta, osvajanje nekog planinskog vrha, podizanje kampa, kuhanje večere i prikrivanje tragova prije odlaska iz njega zahtijeva koordinaciju, izdržljivost i posvećenost cijelog tima.

4. Pomicanje granica

OBC program iskustvenog učenja u prirodi nije jednostavan. Cilj programa je da polaznici istraže ono što su do tada smatrali vlastitim granicama. I onda shvate da neke od tih granica za njih i dalje postoje zato što ih nikada nisu pokušali pomaknuti.

Mnogo polaznika prije programa nije mislilo da se može popesti na dvadesetak metara visoku stijenu, niti prehodati petnaestak kilometara dnevno noseći na leđima teški ruksak.

U usporedbi s time, izazovi školske svakodnevice odjednom se čine sasvim savladivi.

5. Dugoročni učinak

Svrha OBC programa za mlade je da znanje o sebi i svojoj okolini koje su stekli na programu mogu iskoristiti u budućem životu u obitelji, s prijateljima i u školi.

Posebice su važni i odnosi među učenicima koji zajedno dolaze na program, kao i odnosi s nastavnicima u pratnji, koji ih imaju priliku vidjeti u potpuno drugom svjetlu. Ono zajedništvo, suradnja, međusobno pomaganje i podrška koju su iskusili na programu koristit će kao temelj za daljnju izgradnju prijateljstva i povjerenja među njima.

A osjećaj pripadanja i dobri međuljudski odnosi jedni su od glavnih motivatora za aktivno sudjelovanje u školskom životu i za školski uspjeh.

Zaključak

U vremenima krize, bilo da je ona osobne prirode ili pak globalna, otpornost je karakteristika koja nam služi kao zaštita od negativnih posljedica na vlastiti život i zdravlje.

Psihološka otpornost kombinacija je zaštitnih faktora unutar pojedinca, poput samopouzdanja i otvorenosti prema izazovima, ali i u obitelji i široj zajednici.

Kao osobe koje rade s mladima i pedagoški djelatnici moramo aktivno raditi na jačanju tih zaštitnih faktora i razvoju otpornosti kod djece i mladih.

Jedan od mogućih načina je iskustveno učenje u grupi uz višednevnu potpunu uronjenost u prirodno okruženje koje učenicima pruža priliku da iskušaju svoje granice i otkriju da mogu puno više nego što misle da mogu.

Što biste vi rekli – koji su glavni zaštitni faktori koji nas čine otpornijima u trenutnoj krizi?

Što možemo iz ovog iskustva naučiti za budućnost?

👇 Zanimaju nas vaši komentari! 👇

Izvori:

1. Doležal, D. (2006): „Otpornost i prevencija poremećaja u ponašanju“, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 42(1), str. 87-102.
2. Rhys, N.: „5 Ways We Develop Resilience“ https://www.outwardbound.org.uk/blog/5-ways-an-outward-bound-school-residential-develops-resilience
3. The Outward Bound Trust: „The power of resilience in the face of tests and exams“ https://www.outwardbound.org.uk/blog/being-resilient-in-the-face-of-tests-and-exams
4. The Outward Bound Trust: „Mental health and resilience“ https://www.outwardbound.org.uk/free-report-remotional-resilience

Naziv projekta: Osnaživanjem mladih za bolju budućnost
Naziv korisnika: Outward Bound Croatia
Ukupna vrijednost projekta: 560.602,00 HRK
EU sufinanciranje projekta: 476.511,70 HRK
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost udruge Hrvatska škola Outward Bound.

Za više informacija o EU fondovima posjetite stranicu Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije www.strukturnifondovi.hr.