Učite li učenike da budu hrabri?

“Tajna sreće jest sloboda. Tajna slobode jest hrabrost.”Tukidid

S povratkom u školske klupe nakon zimskih praznika pitamo se što nas čeka u nadolazećoj godini i na čemu moramo poraditi kako bismo bili uspješni, zdravi i zadovoljni.

Većini nas promjene ne padaju lako i potrebno je mnogo strpljenja i ustrajnosti, ali i spremnost na izlaženje iz vlastite zone komfora kako bismo postigli svoje ciljeve.

Osvrćući se na sve što smo proživjeli u prethodnim mjesecima, došli smo do zaključka da su ljudske vrline poput suosjećanja, solidarnosti, otpornosti i hrabrosti visoko na listi.

U ovom blogu posvetit ćemo se razmatranju hrabrosti, kako je možemo sami razvijati, kako je poticati kod učenika i kako vam iskustveno učenje u prirodi može u tome pomoći.

Što je hrabrost?

Hrabrost je dugo vremena bila predmet filozofskog razmatranja prije nego što je istražena i od psihologa kao osobni i socijalni fenomen.

Najpoznatiju filozofsku raspravu o njoj možemo pronaći u Platonovu dijalogu Lahet, u kojem Sokrat preispituje pojam hrabrosti. U konačnosti ga definira kao vrlinu ispravnog mišljenja, budući da podrazumijeva stvarnu spoznaju situacije i odluku da se napravi ispravna stvar, uzimajući u obzir i uključeni rizik.

Sokrat je smatrao da je hrabrost najvažnija vrlina od svih, budući da pretpostavlja sve ostale. Ako nemamo hrabrosti biti mudri, blagi ili pošteni kada je to rizično, onda to niti nismo.

Hrabrost i strah

Hrabrost i strah usko su povezane pojave. Često možemo čuti izjavu da hrabrost nije odsustvo straha, baš suprotno.

Jedan poznati citat pisca Marka Twaina kaže da je hrabrost otpor strahu i ovladavanje strahom – ne izostanak straha.

Aristotel je strah smatrao prirodnim dijelom hrabrosti, a stjecanje hrabrosti vidio je u činjenju hrabrih dijela.

Danas se u psihologiji hrabrost često definira kao kombinaciju straha i ustrajnosti.

Na primjer, psiholog SJ Rachman 1990.-ih godina je definirao hrabrost upravo pomoću tri komponente straha:

• osjećaj straha
• fizička senzacija znojnih dlanova i klecanja koljena i
• bihevioralni nagona za borbom ili bijegom.

Rachman je hrabrost prikazao kao odvajanje komponenti straha od samog djelovanja, odupiranje nagonu za bijeg usprkos snažnoj nelagodnoj emocionalnoj i fizičkoj reakciji. (Kotler, 2008)

Hrabrost i smisao

Još jedan ključan element hrabrosti pored odupiranja strahu je i smislenost, važnost i plemenitost cilja koji nas motivira na djelovanje usprkos nelagodi i riziku. Upravo prisustvo smisla je ono što razlikuje hrabrost od ludosti.

U istraživanjima se pokazalo da su i vrijednosti iza određenih ciljeva ključne za to smatramo li neko djelo hrabrim ili ne. Naime, ispitanici su različito ocijenili hrabrost nekog djela ovisno o tome slažu li se s vrijednostima iza cilja koje ono postiže. (Pury, 2010)

Rate i suradnici su ispitivanjem sudionika istraživanja došli do sljedećeg viđenja hrabrosti:

• Neko djelo je hrabro ako je svjesno i namjerno.
• Djelo je hrabro ako je izvršeno nakon svjesnog promišljanja.
• Djelo je hrabro ako uključuje objektivan i značajan rizik za njegovog aktera.
• Primarna motivacija za djelo koje karakteriziramo kao hrabro je dolazak do nekog plemenitog ili vrijednog cilja. (Pury, 2010b)

Fizička i moralna hrabrost

Hrabrost je ovisna i o situacijskom kontekstu, ono što je hrabro učiniti u jednom trenutku, u drugom bi bilo nepromišljeno ili besmisleno, rekao je J. Epstein. (Seltzer, 2015) Ona se može odnositi na neki čin koji prkosi fizičkoj opasnosti ili pak na djelovanje u skladu s vlastitim moralnim principima koji se razlikuju od moralnih principa društva u kojem se nalazimo.

U odnosima, biti hrabar znači pokazati se onakvim kakvi doista jeste, uz suočavanje s mogućnošću gubitka, odbačenosti ili posramljivanja.

Zašto onda biti hrabar?

Živjeti ne odupirući se vlastitim strahovima vodi u pasivnost, nedosljednost u vlastitim vrijednostima i neispunjavanje vlastitih potreba i ciljeva.

U konačnici, kako bismo živjeli ispunjen i autentičan život moramo prigrliti hrabrost.

Ali kako se hrabrost razvija?

Biti hrabar u svakodnevici

Iako su nam krizne situacije kojima smo svjedočili u ovoj godini pružile mnoštvo primjera hrabrog djelovanja naših sugrađana, ne mislimo da je izvanredno stanje nužan preduvjet za pokazivanje hrabrosti.

Važno je osvijestiti da nam svakodnevica pruža pregršt prilika za nadilaženje straha i postizanje plemenitih ciljeva te da se hrabrost vježba mnoštvom hrabrih dijela, koliko god se izvana činila banalnima.

Za učenika to može biti već i držanje prezentacije pred razredom o nečemu što ga zanima ili pak zauzimanje vlastitog stava pred vršnjacima i branjenje vlastitih vrijednosti.

Hrabrost možemo vježbati svaki dan i pritom biti uzor učenicima.

Psihologinja Harriet Lerner (2020) predlaže da se okušate u sljedećim kategorijama „svakodnevne hrabrosti“:

1.     Hrabrost u djelovanju:

Usprkos nelagodi odlučujemo se nešto poduzeti, npr. sudjelovati u nekoj novoj i izazovnoj sportskoj aktivnosti poput penjanja na stijeni, upisati neki tečaj i položiti ispit za stjecanje certifikata, održati javni govor ili prezentaciju pred većom publikom.

2.     Hrabrost u govoru i izražavanju:

Ovo podrazumijeva da ćete izraziti naglas svoje neslaganje, biti autentični u izražavanju svojih osjećaja, govoriti istinu, dotaknuti se neke emocionalno nelagodne teme, postaviti vlastite granice i izraziti vlastito viđenje situacije.

3.     Hrabrost u postavljanju pitanja:

I vođenje dijaloga može biti prilika za vježbanje hrabrosti. To može biti postavljanje pitanja nekoj bliskoj osobi kako bismo je bolje upoznali, ali i postavljanje pitanja osobi koja pati i pružanje prilike da nam se otvori, a mi je saslušamo.

4.     Hrabrost u slušanju:

Slušanje s ciljem stvarnog razumijevanja druge osobe zahtijeva strpljenje, ali i hrabrost da ne postanemo defenzivni, nudimo rješenja ili pokušavamo promijeniti drugu osobu, već je slušamo i izdržimo u tišini.

5.     Hrabrost u kritičkom i samostalnom razmišljanju:

Razvijanje i razlikovanje vlastitog razmišljanja, vjerovanja i stavova od onih koje zastupaju nama bliske osobe, ali i šira zajednica zahtijeva hrabrost.

6.     Hrabrost u preuzimanju odgovornosti:

Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život, uključujući vlastite pogreške, djela na koja nismo ponosni i koja nas ne pokazuju u najboljem svjetlu zahtijeva hrabrost i priličnu emocionalnu zrelost.

Hrabrost za iskorak u nepoznato

Samostalno razmišljanje i inovativnost također zahtijevaju određenu dozu hrabrosti.

Naime, izražavanje kreativnih ideja i rješenja sa sobom nosi rizik društvenog neprihvaćanja i strah od nepoznatog.

Izražavanje neobičnih i originalnih ideja treba poticati stvaranjem odgovarajuće školske klime.

Takva školska klima podrazumijeva dobre odnose među odraslima, iskazivanje poštovanja prema različitostima i uvažavanje mišljenja i prijedloga učenika.

Oni se uspijevaju ohrabriti i pokazati originalnost znaju da je napredak i učenje iz novih ideja važnije od toga da pred drugima zadrže sliku potpune kompetencije. (Ivcevic Pringle, 2020)

Zašto mlade trebamo poučavati hrabrosti?

Strahovi su tu da nam pomažu i tijekom ljudske povijesti štitili su nas od fizičke ugroze i od isključenosti iz društvene zajednice. Međutim, strahovi nas u našem današnjem životnom okruženju često nepotrebno koče, jer nisu u skladu sa stvarnošću i preuveličavaju potencijalnu opasnost.

Suprotnost strahu je nada – pogled u budućnost koja se čini povoljnom.

Suočavanje s vlastitim strahom i nadilaženje istog pomoću hrabrosti donosi samopouzdanje i zadovoljstvo životom.

Ono što mladima želimo dati na njihovom putu u samostalnost je hrabrost da djeluju odlučno i u skladu s vlastitim vrijednostima, usprkos strahu koji je prisutan.

Da sudjeluju u donošenju odluka koje ih se tiču i da svjesno i promišljeno odaberu put kojim žele krenuti u vlastitom životu. Ne želimo da ih strah paralizira, već da nauče realistično procijeniti opasnost i nositi se s rizikom i osjećajem nelagode kako bi postigli vlastite ciljeve.

Razvijanje hrabrosti kroz aktivnosti u prirodi

Aktivnosti u prirodi koje koristimo u programima doživljajne pedagogije služe tome da pred polaznike postave osobne izazove koje testiraju njihove fizičke, mentalne i socijalne sposobnosti.

Tijekom programa, polaznici se suočavaju i s grupnim izazovima pomoću kojih se uče rješavanju problema, procjeni rizika, izgradnji povjerenja, komunikaciji i odlučivanju. (Krajnčan, 2013)

Doživljajna pedagogija grana je pedagogije koja doživljaj – osobno, neposredno i integrirano iskustvo – smatra glavnom metodom odgoja. Ona koristi alate i situacije koje omogućuju upečatljive doživljaje, kao što su boravak i aktivnosti u prirodi.  (Krajnčan, 2013)

U ovakvim programima važan je i doživljaj avanture: iskustvo novog, iznenađujućeg i prividno opasnog.

Aktivnosti u prirodi poput planinarenja, sportskog penjanja, kajakarenja ili špiljarenja od čovjeka zahtijevaju aktivnost i angažman, ali i povezanost s okolinom – onom prirodnom i društvenom.

Ove aktivnosti od polaznika zahtijevaju korištenje vlastitih snaga i kompetencija, pomicanje vlastitih granica i time razvijanje hrabrosti.

Rizik i neizvjesnost su u takvim situacijama nužno prisutni, ali na način da ih polaznici percipiraju kao znatno većima nego što oni doista jesu, za što je odgovoran instruktor na programu.

I dok je na polazniku da sudjelovanjem u aktivnostima pomiče granice i otkriva vlastite potencijale, instruktor je taj koji će pripremiti okolnosti kako bi učenik imao prilike stvarati vlastita iskustva, razmišljati o njima i donositi zaključke.

Prijenos u svakodnevicu

Pustolovno iskustvo u prirodi nije svrha samome sebi.

Zaključke i spoznaje koje polaznici izvlače iz tog doživljaja putem zajedničkog razgovora s instruktorima i ostalim članovima grupe mogu prenijeti i u svakodnevni život.

Hrabrost koju su pokazali na programu npr. tijekom prelaženja rijeke pomoću visećeg mosta ili noćenja u bivku, ali i izražavanja vlastitog mišljenja i potreba pred grupom vršnjaka i instruktora polazišna je točka za daljnja hrabra djela u svakodnevici.

Kao što smo i ranije spomenuli, hrabrost se vježba hrabrim djelima.

Prilike za to se nude svaki dan.

Vođenje s hrabrosti

Kada govorimo o razvijanju hrabrosti kod učenika, kao i kod razvoja svih vrlina, najpouzdaniji put do uspjeha je poučavanje vlastitim primjernom.

Kako vi kao nastavnici učenicima možete biti uzori u hrabrom djelovanju?

Prije svega, svoju ulogu nastavnika možete vidjeti ne samo kao onoga koji prenosi znanje, već kao onoga koji učenika vodi prema samostalnosti.

Pokazivati hrabrost u vođenju znači zauzimati se za vlastite vrijednosti, djelovati na način koji smatrate ispravnim, a ne najlakšim, preuzimati rizike i biti spreman na inovaciju i kreativnost.

O hrabrosti imate prilike razgovarati s učenicima i u nastavi – primjerice kroz književnost ili povijest – ali prije svega kroz svakodnevne situacije, zajednička iskustva i životna iskustva samih učenika.

Što bolje upoznate vlastite učenike, a i oni vas, to ćete više imati prilika za razgovor o ovoj temi i za vođenje pomoću vlastitog primjera.

Za kraj

Svaki novi početak je nelagodan i zato iziskuje hrabrost u razmišljanju i u djelovanju kako bismo postigli postavljeni cilj. Kako bi učenici razvijali hrabrost, moramo im biti vjerodostojni uzori.

Također, na nama je da kreiramo prilike u kojima će oni moći iskušavati vlastite granice, jer hrabrost  se razvija hrabrim djelovanjem u izazovnim situacijama.

Pomozite im da razumiju da je strah prirodna i prihvatljiva pojava, a da biti hrabar znači djelovati promišljeno i u skladu s vlastitim vrijednostima te se truditi postizati vlastite ciljeve usprkos postojećem riziku i strahu.

Priroda nam za to pruža savršeno okruženje: izazovno, izvan naše kontrole, ali i lijepo i nadahnjujuće.

Za kraj nas zanima vaš komentar:

Što za vas znači biti hrabar?

Na koje načine vi razvijate hrabrost u svakodnevici?  

Ako želite svojim učenicima pružiti priliku da izađu iz svoje zone komfora i otkriju vlastitu hrabrost putem izazovnih aktivnosti u prirodi, javite nam se putem kontakt forme!

Izvori:
1. Ivcevic Pringle, Z. (2020) Why Creativity Takes Courage. https://www.psychologytoday.com/intl/blog/creativity-the-art-and-science/202008/why-creativity-takes-courage

2. Kotler, S. (2008): Courage, Happiness and Why Children Should Be Allowed To Break Bones. https://www.psychologytoday.com/intl/blog/the-playing-field/200804/courage-happiness-and-why-children-should-be-allowed-break-bones

3. Krajnčan, M. (2013) Osnove doživljajne pedagogije. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu

4. Lerner, H. (2020): Living Courageously: Here’s How. https://www.psychologytoday.com/intl/blog/the-dance-connection/201004/living-courageously-heres-how

5. Pury, C. (2010): Courage and Meaning. https://www.psychologytoday.com/intl/blog/the-courage-chronicles/201011/courage-and-meaning

6. Pury, C. (2010b): Monty Python and the Meaning of Courage. https://www.psychologytoday.com/intl/blog/the-courage-chronicles/201011/monty-python-and-the-meaning-courage

7. Seltzer, L. F. (2015): Courage in Relationships: Conquering Vulnerability and Fear. https://www.psychologytoday.com/intl/blog/evolution-the-self/201510/courage-in-relationships-conquering-vulnerability-and-fear